Kada ste posljednji put razmišljali o stolici na kojoj sjedite? Većina ljudi bi vjerojatno rekla – nikad! Koristimo je svaki dan, često satima u komadu, ali o njoj gotovo uopće ne razmišljamo. Ako je i primijetimo, najčešće je to jer izgleda dobro. Registriramo je zbog boje, materijala ili načina na koji se uklapa u prostor. Skoro nikad ne razmišljamo o tome zašto izgleda baš tako kako izgleda.

Iza tog, naizgled običnog komada namještaja, krije se više od stoljeća istraživanja, mjerenja i pokušaja da se odgovori na jedno jednostavno pitanje: kako dizajnirati stolicu koja će odgovarati milijunima različitih ljudi?

Zanimljivo je i da se u hrvatskom jeziku često koristi izraz radna stolica. Možda upravo taj naziv najbolje opisuje njezinu ulogu. Na takvim stolicama ne sjedimo samo dok radimo svoj posao. Na njima učimo, pišemo domaće zadaće, crtamo, projektiramo, programiramo, planiramo i stvaramo. Drugim riječima, radna stolica nije samo komad namještaja. Ona je alat koji svakodnevno koristimo, baš poput računala, miša ili pribora za crtanje.

Zašto većina uredskih stolica izgleda slično?

Ako pogledate uredske stolice različitih proizvođača, primijetit ćete da su, uglavnom, jako slične. Visina sjedišta se kreće unutar određenog raspona. Naslon prati leđa. Nasloni za ruke nalaze se na sličnim mjestima. Čak i kada izgledaju potpuno različito, osnovna logika njihova dizajna je vrlo slična. To nije slučajnost. I nipošto nije zato što dizajnerima nedostaje kreativnosti!

Stoljećima su ljudi pokušavali razumjeti odnos između ljudskog tijela i predmeta koje svakodnevno koristimo. Još je rimski arhitekt Vitruvije pisao o proporcijama ljudskog tijela i njihovoj povezanosti s arhitekturom. Stoljećima kasnije Leonardo da Vinci tu je ideju prikazao svojim poznatim crtežom Vitruvijeva čovjeka.
Naravno, uredske stolice nisu bile u mislima ni Vitruviju niti Leonardu dok su se, svaki na svoj način, bavili proporcijama. Ali njihove ideje otvorile su pitanje koje će stoljećima kasnije postati iznimno važno za arhitekte, dizajnere i proizvođače namještaja: kako prilagoditi predmete i prostore ljudskim proporcijama i potrebama?

Kako bi pronašli odgovor na to pitanje, ljudi su počeli sustavno proučavati ljudsko tijelo i njegove proporcije. Iz takvih proučavanja postupno se razvila antropometrija – disciplina koja se bavi mjerenjem ljudskog tijela i njegovih proporcija.

Ljudi nisu standardizirani. Namještaj jest.

Tijekom 19. i osobito 20. stoljeća antropometrija dobiva sve veću važnost u dizajnu i projektiranju prostora. Dizajneri više nisu radili samo prema iskustvu ili osjećaju. Na raspolaganju su imali konkretne podatke o visini ljudi, duljini ruku i nogu, širini ramena, dosegu ruku i drugim karakteristikama. Međutim, vrlo brzo pojavio se problem: ljudi nisu isti!

Razlikujemo se po visini, građi tijela, načinu rada i navikama. Svatko od nas to zna iz vlastitog iskustva. Neki vole sjediti uspravno. Neki se tijekom rada naginju prema naprijed. Neki gotovo cijeli dan mijenjaju položaj. Ono što jednoj osobi odgovara tijekom cijelog dana, drugoj možda neće odgovarati ni pola sata.

Uredski namještaj se, s druge strane, proizvodi serijski. Zamislite ured s pedeset zaposlenika. Teoretski, idealno bi bilo kada bi svatko imao stolicu prilagođenu isključivo svojim proporcijama i navikama. No što bi se dogodilo kada bi netko dao otkaz, promijenio radno mjesto ili kada bi stigao novi zaposlenik? Bismo li svaki put naručivali novu stolicu? Možda u nekom utopijskom scenariju, ali u stvarnom životu ne.

Upravo zato proizvođači namještaja ne pokušavaju dizajnirati savršenu stolicu za jednu osobu. Pokušavaju dizajnirati stolicu koja se može prilagoditi što većem broju različitih ljudi.

Kada stolica postaje više od mjesta za sjedenje?

Sredinom 20. stoljeća sve veću važnost dobiva ergonomija. Zanimljivo je da sam pojam ergonomije nije nastao u Americi, kako mnogi pretpostavljaju. Kao znanstveni pojam prvi ga je 1857. godine upotrijebio poljski znanstvenik Wojciech Jastrzębowski. Dok se antropometrija bavila mjerenjem tijela, ergonomija je otišla korak dalje. Počela je proučavati kako ljudi rade, kako se kreću, kako sjede i kako njihovo okruženje utječe na svakodnevne aktivnosti. To je bio važan trenutak i za razvoj uredskih stolica.

Tijekom razvoja ergonomije sve se više počelo prihvaćati da ne postoji jedan položaj sjedenja koji odgovara svima. Umjesto toga, fokus se sve više prebacivao na prilagodbu i mogućnost promjene položaja tijekom sjedenja. Jer ljudi ne sjede jednako. Ne sjede jednako ni tijekom jednog radnog dana. Za ilustraciju samo pogledajte kolege oko sebe.

Upravo su ta shvaćanja otvorila prostor novoj generaciji dizajnera koji su pokušavali prenijeti ergonomska načela u oblikovanje svakodnevnih proizvoda.
Danas takav način razmišljanja zvuči sasvim prirodno. Međutim, u vrijeme kada se od stolice prvenstveno očekivalo da bude funkcionalna i izdržljiva, predstavljao je važan korak prema ergonomskom dizajnu kakav poznajemo danas.

Zašto današnje stolice imaju toliko mogućnosti podešavanja?

Kvalitetne uredske stolice danas omogućuju podešavanje visine sjedišta, položaja naslona, dubine sjedenja ili naslona za ruke. Imaju mnoštvo dodataka i tehničkih detalja. Iza svih tih mogućnosti stoji vrlo jednostavna ideja – ako ljudi nisu jednaki, ni stolica ne može svima odgovarati na isti način. Zbog toga se moderna radna stolica više ne pokušava prilagoditi prosječnom korisniku. Ona se pokušava prilagoditi stvarnom korisniku.

To je možda i najveća promjena koja se dogodila tijekom razvoja uredskih stolica. Nije se promijenilo samo kako stolice izgledaju. Promijenio se način na koji razmišljamo o njima.

Dobra uredska stolica pritom mora zadovoljiti dva zahtjeva istovremeno. Treba atraktivno izgledati kako bi se dobro uklopila u prostor, ali mora i odlično funkcionirati kako bi korisniku olakšala dugotrajno sjedenje. A ako na nju sjednemo i nakon nekoliko minuta je više ni ne primjećujemo, velike su šanse da se radi o odličnoj stolici!

Izazov koji traje stoljećima

Nadamo se da ćete nakon čitanja ovog članka drugačije pogledati stolicu na kojoj upravo sjedite. U koju kategoriju spada? Onu koju gotovo ni ne primjećujete ili je se sjetite svako malo? Bez obzira na odgovor, iza nje se kriju desetljeća istraživanja, dizajna i razvoja. Od Vitruvijevih promišljanja o ljudskim proporcijama do suvremenih ergonomskih stolica prošla su stoljeća pokušaja da se riješi isti problem: kako stolicu prilagoditi ljudima, a ne ljude stolici.

Upravo iz tog razloga u Sideas-u stolice ne promatramo samo kao element interijera. Promatramo ih kao alat koji ljudi koriste svakodnevno, pa je mogućnost prilagodbe jednako važna kao i dizajn.

Jer koliko god se tehnologija mijenjala, osnovni izazov ostao je isti. Kako dizajnirati jednu stolicu za milijune različitih ljudi. A upravo je potraga za odgovorom na to pitanje razlog zašto je uredska stolica postala ono što je danas.